Alkemija - 'fiction' razdvojen od 'faction'

 

 

Marina Kralik Uremović je književni prevodilac i pisac, profesorica fonetike i sociolog, jedan od utemeljitelja izdavačke i književne zadruge ”Eneagram”. Svojim dosadašnjim radom, posebno izborom i prijevodima literature otvorila je u našem nakladništvu prostor za naslove koji su prije bili nedostupni. Tragajući za esencijalnim vrijednostima, obraćajući se ka idejama primordijalnosti i izvornosti u kulturi na istu gleda kao na nešto anti-tržišno i od ikakva tržišta daleko bitnije…

 

MG: Vaša književna i nakladnička zadruga Eneagram predstavlja neuobičajenu pojavu u hrvatskom izdavačkom podneblju. Pri tom ne mislim da se radi samo o zadruzi koja asocira na oblike davnog ilirskoga korporativizma, kakav je u nas stoljećima postojao, već i na teme koje u svojevrsnom manifestu ističete kao vama važne. Prije svega to je primordijalna tradicija, antimodernizam i povijesni revizionizam.

 

MK: Odlično ste primijetili da naziv zadruga asocira na tradiciju zajedništva i suradnje u stvaranju duhovnih i materijalnih dobara, pri čemu je pitanje vlasništva stavljeno u treći plan – ne tako što bi se ”dokinulo”, nego tako što je interno ovisno o uspješnosti tog zajedništva. Zadruga je antimoderna po tome što, barem na simboličkoj razini, označava organizam za razliku od ”mehanike” koja nužno vlada u firmama gdje zaposleni rade uglavnom bez stvarne osobne zainteresiranosti za sadržaj i predmet onoga čime se firma bavi. Nekim čudnim paradoksom, danas je u “Svetom Carstvu Slobodnoga Tržišta” gotovo svetogrdno reći da ljudi u životu trebaju raditi ono što vole, ili, malo ”tradicijski” rečeno, ono na što su ”pozvani”. Nasuprot tome, iz godine u godinu sve više smo izmaltretirani fantomskim izmišljanjima o tome što ”tržište traži”. No, kako vidimo, u igri velikih brojki, odnosno, masovne proizvodnje, masovne potrošnje, masovnog smeća i masovne nezaposlenosti, tržište ne traži ništa, a najmanje ljude. U tom smislu, ideja zadruge je podsjetnica na izvornu kvalitetu života, na ”mali vrt” koji kultivira skupina ljudi kojima je stalo da ono što uzgoje bude što ”jestivije” i što bolje.

 

Nas su, razumije se, malo čudno gledali još kod registracije 2005. godine: kad se kaže ‘zadruga’, automatski se pomisli na zemljoradnju, poljoprivredu, i slično. Zakonodavac je, naime, ne znajući što bi učinio s nečim, zapravo, ne-tržišnim, u svijetu tkz. ”tržišta”, gotovo posve izjednačio, fiskalno i knjigovodstveno, zadruge s trgovačkim društvima, tako da u ovome trenutku prava tradicijska ”zadruga” postoji manje-više tek nominalno, ugurana u mrežu propisa suprotnih njezinome izvornome ‘duhu’. No, dugoročno gledano, kada inflatorni balon multikorporacija jednoga dana pukne kao mjehur od sapunice, kada u iscrpljenosti ”krajnjeg potrošača” nestane kupaca za milijarde bespotrebno proizvedenih bezvrijednih predmeta, i kada se cijeli taj sustav virtualnih (ne) vrijednosti uruši- i to prije nego što mnogi misle – ostat će mala, žilava zadruga, ili nazovimo to kako god, ljudi koji rade nešto u što vjeruju, za što im je stalo, što misle da je bitno i žele to bez obzira na ”profit” podijeliti s drugima.

 

Eto, na toj antiposlovnoj, antitržišnoj, i, u jednom posebnom smislu, ”elitističkoj” koncepciji, zasniva se ”antipolitika” zadruge Eneagram, i, koliko dosad, uvijek se našlo dovoljno malo – s našeg gledišta, dovoljno mnogo – čitatelja koji su nas shvatili ozbiljno i omogućili nam da dalje trajemo.

 

MG: Što se tiče vječne potrage za transcedentnim ishodištima, načuo sam da pripremate prijevod i objavu jednog dijela René Guénona. Možete li nešto pobliže reći o tome?

 

MK: Djela René Guénona, jednog od najvažnijih mislilaca XX. st. , vrlo se teško probijaju do hrvatske publike. Njegova, možda najbrizantnija knjiga, ”Kriza modernoga svijeta", koja je izašla prije par godina u izdanju Fabula nova, pod uredništvom Petra Bujasa, nije naišla kod nas gotovo ni na kakvu ‘recepciju’, iako je riječ o nenadmašnoj, kirurškoj analizi temeljnih ideja na kojima počiva zapadna civilizacija – ideja napretka, takozvanog racionalizma, kvaziempirizma, zamračiteljskog prosvjetiteljstva, te iz toga svega proizašlog zastrašujućeg scijentizma, znanosti koja barata ”istinama” što se mijenjaju svakih pet minuta. Još gore je prošla druga Guénonova knjiga na hrvatskom, objavljena , koliko znam , zasad samo u elektronskom obliku na međumrežju, ”Kralj svijeta”, gdje je pitanje svjetske vladavine povezano s pitanjem duhovnog, sakralnog autoriteta. Sve su to, dakako, vrlo nedobrodošle teme, jer ljepše je misliti kako svijet, i mi u njemu, stalno nekud napredujemo, iako evidentno propadamo, i ugodno je misliti da je glavni autoritet zapravo novac, jer to zbilja ni na što ne obavezuje, dapače, oslobađa, i od obzira i od morala i od savjesti, a osobito od poštivanja ičega kao ”svetoga”. U tom smislu i mi očekujemo da će knjiga “Vladavina kvantitete i znaci vremena”, treća, dakle, Guénonova knjiga na hrvatskome jeziku, također doživjeti potpunu šutnju i ”tržišni” neuspjeh, što nas, međutim, nimalo ne smeta. U našoj maloj sredini punoj predumišljaja, takozvani katolici će Guénona a priori odbaciti kao ”masona i sotonistu”, dok će se takozvana ”lijeva” kulturna scena od njega unaprijed ograditi kao od nekog apokaliptičkog retrogradnog mračnjaka. Ni jedni ni drugi, dakako, neće naći za shodno da barem prvo pročitaju ono o čemu govore. Ipak, i od lošeg ima gore: tako je nama ta Guenonova knjiga bila odbijena ove godine na natječaju Europske unije za sufunanciranje prijevoda, s obrazloženjem da Guenon zastupa ”redukcionizam i arbitrarni voluntarizam”… Zamišljam si, kako su neki tamo ”eksperti”, skoknuli malo na wikipediju i uočili ta dva temina, ali nisu pročitali rečenicu do kraja pa nisu ni mogli shvatiti da je oštrica Guenonove kritike upravo usmjerena protiv te dvije pojave… Kako bilo, određenu logističku pomoć možemo očekivati samo od malog, ali agilnog Francuskog instituta u Zagrebu, koji jako dobro znaju koje su njihove istinske nacionalne intelektualne veličine.

 

MG: Također, vaše nedavno medijalno približavanje hrvatskim čitateljima ruskog politologa i mislioca Aleksandra Dugina kojem je jedno od značajnih plodova i promišljanje Euro-Azije, nije ostalo nezapaženo. U čemu je po vama Duginova aktualnost?

 

MK: Konstatirala bih prvo, da smo u Hrvatskoj zadnjih desetak godina izloženi snažnoj angloamerikanizaciji, počevši od užasno dosadne ”industrije zabave”, preko srozavanja obrazovanja i znanosti kroz komercijalizaciju, odnosno, kroz takozvano ”tržište” kojim se upravlja itekako željeznom rukom monetarnh poluga, sve do nakaznog pravnog sustava koji je, u cjelini gledano, uvreda zdravom razumu. Ta agresivna agenda potpuno odudara od tradicionalnih vrijednosti hrvatskoga društva, pri čemu mislim na naš posve neprofitabilni mentalitet, sklonost filozofiranju, sanjarenju, umjetnosti i dokolici, imaginaciju koja se očituje u rijetko bogatim invencijama i pronalazaštvu, relativnu neotuđenost ljudi u usporedbi sa Zapadom, te iznimnu hrvatsku privrženost obiteljskim vrednotama. Upravo nemogućnost da se kulturološki, duhovni obrasci jedne civilizacije silom impostiraju na narode čiji je povijesno razvitak oblikovao drugačije prioritete društvenoga života, jedna je od polazišnih tema u djelima prof. Aleksandara Dugina, predstojnika Instituta za konzervativna istraživanja Moskovskog državnog univerziteta. Duginovi radovi s područja socijalne antropologije, političkih teorija i osobito geopolitike danas čine maticu jednog, gotovo bih rekla, svjetskog pokreta koji, doduše na vrlo akademskoj razini, ustaje protiv angloameričkog globalnog hegemonizma i doktrina liberalizma na kojima se njihova današnja ekspanzija zasniva.

 

Na jednom sastanku koji je proljetos bio održan u Zagrebu, s delegacijom Ruskog udruženja nakladnika i izdavača, održanom u Gradskoj knjižnici na inicijativu Rusko-hrvatskog društva prijateljstva, govorilo se i o folkloru i o pejzažu, ali se nije ni spomenula, danas intelektualno apsolutno najsnažnija, izdavačka i prevoditeljska djelatnost Euroazijskog pokreta okupljena oko Dugina. Blokada protoka informacija između Hrvatske i Rusije danas je toliko snažna, da je čak i jedno djelo kapitalno za hrvatsku povijest i etnogenezu, djelo profesora A. Majorova ”Velika Hrvatska” objavljeno u izdanju Sankt-Petersburškoga univerziteta 2006. godine, u Hrvatsku morala doći preko Kanade, zauzetošću jednoga našeg iseljenika, i sada se takorekuć poskrivečki prodaje po Zagrebu!

 

Kako bilo, nitko a osobito ne današnja somnambulna politika ”zapadnih integracija”, ne može dokinuti povijest intenzivnih relacija Hrvatske i Rusije, među kojima je, usudila bih se reći, najdublji trag na hrvatskome biću ostavila ruska literatura. Današnji političko-zemljopisni redukcionizam, koji bi poput neupotrebljivih Rider’s Digestovih ”satelitskih atlasa” htio poznati svijet svesti na tri grada, dvije rijeke i jednu planinu, u svojoj pogrešnoj antropologiji zaboravio je da postoje povijesna i metapovijesna sjećanja, jezik, toponimi, običaji, ”duša naroda”, koje se može ”mapirati” samo u karikaturalnom obliku, kao smiješnom izobličenju stvarnosti.

 

Dakle, vrijeme novih ruskih autora, novih misli i nove literature u Hrvatsku tek dolazi, poput svježeg povjetarca u već usmrđenu močvaru učmale, psihotropne i metaboličke zapadne literature.

 

Radio Gornji grad, razgovarao: Marijan Grakalić, cijeli razgovor pročitajte https://radiogornjigrad.wordpress.com/2012/11/09/razgovor-marina-karlik-uremovic-svaka-je-knjiga-kao-mali-rat-svaki-nakladnik-kamikaza/ 

 

 

Zadruga Eneagram započela je s radom 2006. godine u Zagrebu, Hrvatska. Naša dugoročna namjera je njegovanje kulture pisane riječi. Uređujemo, prevodimo i objavljujemo najizabranije knjige i djela vrhunskih autora, iz različitih epoha i podneblja. Područje lijepe književnosti i znanosti iz kojih biramo naslove tematski su povezani s tradicionalizmom (PRISCA THEOLOGIA, PHILOSOPHIA PERENNIS, POVIJESNI REVIZIONIZAM), odnosno s djelima koja čovjeka i njegovu povijesti tumače iz perspektive metafizičke Tradicije - što je najbolje izraženo u početnom stihu Evanđelja po Ivanu: U početku bijaše LOGOS.