Susret u Parizu 1924.g. EUROAZIJSTVO F. A. OSSENDOWSKOGA

 

 

Dolazak u Pariz gosp. Ferdynanda Ossendowskog, koji je sebi
priskrbio naslov Robinson Crusoea XX. stoljeća, nije mogao proći
nezapaženo. Književna kritika je Zvijeri, ljude i bogove, njegovu prvu
knjigu prevedenu na francuski jezik, jednoglasno prihvatila kao
izvanredno i najuzbudljivije putopisno štivo koje su dosad pročitali.
Imali smo sreću razgovarati s Ossendowskim, čovjekom koji je vidio
živog Budu, i imali smo prigodu predstaviti ga trojici Francuza koji
su mogli s njegovim iskustvima najprikladnije procijeniti i usporediti
svoje doktrine i znanosti, te u svjetlu zapadnjačkih pojmova najbolje
prosuditi o potankostima njegova dramatičnog putovanja kroz
Aziju. Odabrao sam povjesničara orijentalistike Rénea Grousseta,
kojega smo predstavili našim čitateljima prije nekoliko tjedana, te
katoličkog fi lozofa Jacquesa Maritaina koji je zaslužan za preporod
tomizma u Francuskoj. Usto, s nama je bio stručnjak za hinduizam
Réne Guénon koji je u iznimno zanimljivom radu Uvod u hinduističke
doktrine omogućio brojna dragocjena zapažanja. Isti je autor,
također, u privlačnom i cjelovitom sažetku o Istoku i Zapadu, koji
upravo priprema za objavljivanje, dao odgovore na neka od gorućih
pitanja koja zabrinjavaju europsku savjest.

Maritain: Zar između azijskoga svijeta i Sovjeta postoji savezništvo?
Ossendowski: Da bismo odgovorili na to pitanje, potrebno je vratiti
se u prošlost. Posljednji potomak Džingis-kana, Amoursang-kan,
koji je bio kineski car, u Rusiju se sklonio kada je poslije Yuan dinastije
na prijestolje došla Ming dinastija. Kao zalog zahvalnosti on je
prenio sva svoja prava vrhovnoga kana na caricu Katarinu II. To je,
kako znate, bilo u XVIII. stoljeću. Također, ona je dobila od njega
sveti kamen proročanstva izrađen iz crnoga ahata i obrastao lišajevima.
Dokle je god taj kamen bio u Urgi, bolesti i nesreće zaobilazile
su Mongole i njihove životinje. Nu, otkako je kamen napustio Aziju,
mongolski je narod polako počeo odumrati.

Lefèvre: Jesu li carevi koristili titulu vrhovnoga kana i nije li sveti
kamen proročanstva predao tada svu moć Rusiji?

Ossendowski: Katarina II. nije koristila tu titulu, ali je Aleksandar I.,
svjestan svoje dužnosti cara, diplomatski pomogao Mongole u njihovom
ustanku protiv Kine. Od tada i Mongoli i Kinezi naslovu
„cara“ pridodaju i titulu „Bijelog kana“ (Tzagan kan). Također, kada
je Semionov, general Kolčakove vojske, postao potkraljem Dalekog
istoka, od Bude u Urgi zahtijevao je naslov velikoga kana Mongolije,
a ovaj je to blagoslovio. Tako da ni brzo priznavanje baruna Ungerna
nije bilo nimalo čudno.

Lefèvre: Je li Semionov još uvijek veliki kan Mongolije?
Ossendowski: Da, ali on je izgubio izvršnu vlast u Mongoliji. Sada
živi u Nagasakiju u Japanu. Otkako se odvojio od baruna Ungerna,
vodio je bitke protiv boljševika u pokrajini Usuri na obali Pacifika.
Izvršna je vlast tada prešla u ruke baruna Ungerna, čiji je prvi potez
bio ishoditi od živog Bude proglas svim azijskim narodima u kojem
je od Bogda došla naredba za borbu protiv boljševika, »zlih vragova
koji su krvnici duše i morala cijeloga čovječanstva«. Usto, Semionova
je kontaktirao Dalaj-lama, koji je živom Budi 1921.g. poslao poruku
u kojoj od njega zahtijeva pokretanje bitke za obranu čovječanstva.
Tako je, dakle, živi Buda otpočeo rat i baruna Ungerna proglasio
je svojim generalom. Ungerna su od tada nazivali bogom rata,
a u njegovoj sam vojsci vidio predstavnike svih azijskih plemena.
Najprije su ratovali protiv Kine, a kada su izborili slobodu i autonomiju
Mongolije, zahtijevali su od Kineza da preuzmu vodstvo panazijskog
pokreta protiv boljševika te protiv bijele rase. Nu, Kina je bila
u takvom stanju anarhije da se nije bila kadra prihvatiti toga zadatka.
Bila je rascjepkana u mala kraljevstva kojima su upravljali generali
pustolovi. Kada su Kinezi odbili mongolski zahtijev, ovi su sa saveznicima
poduzeli bitke u kojima su jedva pobijedili. Ungerna su,
međutim, izdali njegovi časnici i u Transbajkalu ga izručili četama
boljševika koji su ga potom smaknuli. Od tada Sovjeti tvrde da im
pripadaju carska prava u cijeloj Aziji. Tijekom sljedećih 5 godina u
Petrogradu je bilo održano 11 panazijskih kongresa, a u Moskvi je
osnovano Sveučilište za propagandu na kojem se nalazi 200 000 studenata,
među kojima oko 40 000 azijskog porijekla (najbrojniji su
Indijci iz britanskog dijela Indije, zatim Kinezi, Perzijanci i Turci).
Boljševička je propaganda, povrh toga, i vrlo vješta. Komunizam za
njih nije ruska izvozna doktrina, budući da ga na Istoku ne prihvaćaju.
Oni prikazuju Rusiju kao avangardu, predvodnicu žute rase
spremnu da zbriše bijelu rasu. Nu, živi Buda i njegova supruga, osobito
njegova supruga, stvarali su prepreke toj propagandi. Boljševici
nisu oklijevali i prije otprilike dvije godine otrovali su Budinu
suprugu. Budući da se nije mogao otvoreno suprotstaviti boljševicima,
živi Buda se ograničio na održavanje kontakata sa svima kako
bi, u pravome trenutku, uspostavio Veliko srednjoazijsko kraljevstvo.
Kineska je monarhistička stranka u bliskom odnosu sa živim Budom
te će oni, bude li živi Buda pobjedio, privoljeti Kineze da se pridruže
antiboljševičkom i antibijelom pokretu.

Lefèvre: Znači li to da ne vjerujete da su Sovjeti sposobni organizirati
panazijski pokret?
Ossendowski: Mislim da ne, budući da se boljševizam ne temelji
isključivo na azijskom elementu.

Maritain: Postoji li kakva sveza između Gandhija i živog Bude u
Urgi?
Ossendowski: Među njima je postojala sveza. Međutim, koliko
god ih zbližava zajednička bitka protiv bijele rase, njihove metode
su različite. Ghandi je pacifi st, a živi Buda je ratnik. Ghandijevom se
pokretu ne može pripisati militantna metoda.

Lefèvre: Je li vam poznat Rabindranat Tagore i njegova kritika
ekstremne bitke protiv zapadne civilizacije? U tri vrlo značajne
poruke iz rada koji je na francuski jezik nedavno preveo Cecile
Geroge-Bazile pod naslovom Nacionalizam, Tagore je tamo otvoreno
izjavio: »Zapadu je potreban Istok. Jedni smo s drugima komplementarni
i zbog razlika u našem poimanju istine, pa iako je točno
da je duh Zapada provalio u naše države poput oluje, ipak je tu i
tamo donio pokoje zdravo zrno besmrtnog sjemena. Kada mi u
Indiji uzmognemo prihvatiti što je na Zapadu od trajne vrijednosti,
tek tada ćemo omogućiti stvarno zbližavanje ta dva velika svijeta.«
Tagoreov je intelekt stasao u dvije različite kulture svijeta, a on
sam je priznao: »Vjerujem u istinsko bratstvo između Istoka i Zapada.
Sve ono uzvišeno u čovječanstvu doživljavam kao svoje. Nijedno se
ljudsko biće ne može spasiti isključivošću u odnosu spram drugih
ljudskih bića«. Iako je bio oduševljen Ghandijem, ipak je zazirao od
njegovih sljedbenika.

Ossendowski: Tagorea sam upoznao u Londonu. On je Azijac
crnih očiju koje vam ništa ne govore. Dok sam mu zagledao u oči
uvijek sam imao dojam tamnog zaslona koji je potrebno podići.

Guénon: Tagore je pozapadnjačeni Azijac.

Ossendowski: Nemojte se na to odviše oslanjati.

Maritain: Jeste li se u Mongoliji susreli s ikakvim tragovima katoličke
evangelizacije?
Ossendowski: Nisam. Susreo sam tek nekolicinu franjevaca, ali su
oni bili bez većeg značaja.

Guénon: Pa ipak, smatram da bi katolički misionari jedini mogli
doprijeti do toga da ih budističke duše čuju. Nažalost, mislim da jako
griješe jer se oni tamo obraćaju samo parijama, sirotinji i neobrazovanoj
kasti, te ih se zato prezire. Oni time sami sebi ograničavaju
polje utjecaja jer zanemaruju sve što čini bogatstvo intelektualnog
života istočnoga svijeta.

Grousset: Intelektualni život, intelektualni život! Ali u mongolskom
budizmu nema fi lozofske aktivnosti.

Guénon: Ali o tome vi ne možete olako suditi. Zar ne znate da je u
šutnji sadržana mudrost? A Budina je vrlina u cjelini unutarnja.

Lefèvre: Gospodine Ossendowski, molim vas kažite nam nešto o
živom Budi kojeg ste upoznali?

Ossendowski: Upoznao sam živog Budu iz Urge, a preostalu dvojicu
nisam.

Lefèvre: Zar postoji trojstvo živih Buda?
Ossendowski: Upravo tako, i svakom od njih pripisano je
posebno obilježje. Dalaj-lami, koji se nalazi u Lhassi na Tibetu, pripisuje
se Budina inkarnacija, ili točnije realizacija Budine svetosti.
Lami iz Tashi Lumpa, koji živi 200 kilometara od Lhasse, pripisuje
se realizacija Bude znanosti i mudrosti. Trećem, kojeg sam posjetio
u Mongoliji u njegovoj palači u Urgi, pripisuje se materijalni aspekt
Bude i njegova ratnička snaga.

Lefèvre: O, to me je veoma zainteresiralo, pa ću od sada još bolje
načuliti uši. Zanima me još o blaženom kontemplatoru svetosti
živoga Bude. Je li on doista više od čovjeka? Koji ste dojam imali
tijekom prvog susreta? Nezaboravno, zar ne?
Ossendowski: Da, nezaboravno. On je, nažalost, stari pijanac.

Lefèvre: Osupnut sam.

Guénon i Ossendowski u isti glas: Ali to nije važno.

Ossendowski: Ruski su ga trgovci naveli na piće, kako bi ga čim
lakše iskoristili. On je izgubio vid. Osobnost živog Bude predstavlja
istu dualnost koja se susreće u svih lamaista. Kad je oslijepio, svi
su lame pali u najdublji očaj. Neki od njih bili su sigurni da ga je
potrebno otrovati i postaviti na njegovo mjesto drugog utjelovljenog
Budu. Ali drugi su vrhovnog svećenika u Urgi i dalje veoma cijenili
zbog njegovih zasluga u očima Mongola i vjernika Žute doktrine.
Naposljetku, odlučili su izgraditi veliki hram s divovskim kipom
Bude i na taj način umilostiviti bogove. To, međutim, nije pomoglo
da se Budin vid povrati. Ali je omogućilo da se lamama, koji su zagovarali
prekomjerni radikalizam u ispravnom riješavanju problema
njegove sljepoće, ubrza odlazak na drugi svijet.

Lefèvre: Ova nas izjava veoma iznenađuje, g. Ossendowski. Ne
shvaćamo i teško si možemo objasniti tu stranu morala živog Bude.
Guénon (prekida ih): Vi sudite o tim stvarima prema vašim zapadnjačkim
mjerilima. Ono što vi nazivate vrlinom, za hinduističku je
mudrost nešto posve izvanjsko i akcidentalno.

Maritain: Zbog toga živi Buda nije oklijevao zatražiti pomoć svoje
braće lama koji se razumiju u otrove.

Ossendowski: Oni su doktori u političkom liječništvu. No, da se
vratimo na temu osobe živog Bude, koji nije svakodnevno pijan i
koji je na mene ostavio dojam superiornog čovjeka unatoč toj mani.
U pojedinim sam trenutcima mogao osjetiti da njime prolazi jedno
duboko nadahnuće. Bio je starac od 64 godine, sin jednog od Dalajlaminih
štitonoša. I on sam ima sina koji je pokušao zaobići japanske
spletke.

Maritain: Koji je vaš stav u pogledu Kralja svijeta, vođe čovječanstva
koje živi u unutrašnjosti Zemlje i posjeduje vrhunaravne moći i
znanja. U vašoj knjizi on zauzima središnje mjesto, kao onaj koji daje
Mongolima najveću nadu?
Ossendowski: Pretpostavljam da ta legenda ima političko porijeklo.
Budući da u Aziji nema naroda dovoljno snažnog da bi privremeno
održao imperijalizam Žute doktrine, ta je funkcija pripala vođi
podzemnog čovječanstva. Time su Azijci dobili potrebitu uporišnu
točku... za vrijeme dok čekaju dolazak novog Džingis-kana.

Guénon: Ideja Kralja svijeta potječe još iz davne antičke prošlosti
Azije. Ona je oduvijek zauzimala veoma važno mjesto u tradiciji hinduista
i šivaista, koji su u samom temelju tibetanskog budizma.

Maritain: Za nas to ima drugačije značenje, jer je „Knez ovoga
svijeta osuđen”, prema navodu iz Evanđelja.

Lefèvre: Od svih fantastičnih iskustava, g. Ossendowski, i doživljaja
o kojima govorite u vašoj knjizi, postoji li još nešto nerazjašnjivo?
Ossendowski: Moram priznati, da sam u tih par mjeseci provedenih
u bolnoj samoći i neprestanoj napetosti živaca bio svakog trena u
konstantnoj bitci za svoj život. Usto, bio sam prijemčiv za svakovrsne
sugestije i auto-sugestije.

Maritain: S obzirom na neke druge stvari o kojima ste također
imali vizije, o vašoj obitelji koja je negdje daleko... Ta se vizija pokazala
istinitom, a pretkazanja ne pripadaju u domenu sugestije.

Ossendowski: Ja sam putnik i promatrač. Uskoro se spremam na
put u Afriku. Idem posjetiti Maroko (jedno pismo preporuke mi je
napisao maršal Lyautey), Alžir, Tunis i Egipat. Sljedeće godine putujem
u Središnju Afriku. Imam osjećaj da ću imati štošta od tamo izvijestiti.
S ljudima i sa zemljom koju posjećujem uspostavljam blizak
odnos. Prema samoj zemlji osjećam neku vrst romantike.

Maritain: Jeste li možda sa sobom ponijeli neke zapise o učenju
lama?
Ossendowski: Lame su veoma inteligentni i kultivirani, a drže
lakovjerni narod u neznanju. Na svakom zavoju se zlodusima prinose
žrtve. (S melankoličnim osmijehom:) I ja sam prinijeo mnoge
žrtve. Narod živi u nekoj vrsti okrutnog panteizma. Posvuda sam
vidio ljude sputane strahom.

Maritain: A ti isti lamaistički učitelji žele u Europu dovesti kraljevstvo
duha... Ono što mi upada u oči jest, da umjesto razlučivanja
različitih kategorija poretka, što se može smatrati jednim od najdragocjenijih
postignuća Zapada i preduvjetom ljudske slobode, tamo se
može uočiti sveopća zbrka između duhovnog i svjetovnog, između
mistike i politike, između unutarnje hijerarhije svetosti i hijerarhije
duhovnog poglavarstva.

Guénon: Ali tamo je prisutna i duboka mudrost o kojoj Zapad
ništa ne zna i koje ne može ni biti svjestan.

Maritain: Ja to ni najmanje ne poričem. Ali u kojim to sve oblicima
i mješavinama dolazi k nama? I koji duh stoji u pozadini toga?
Zadatak je katoličkih teologa da o tome prosude. Kada će oni već
jednom odlučiti proučiti ta pitanja u svjetlu vlastitih principa? To
je hitno potrebno. No, g. Ossendowski, još mi je nešto u vašoj knjizi
osobito iznenađujuće: ne čini li se, prema onome što ste odande
donijeli, da je mudrost ponajprije prešla na stranu upravljanja svjetovnim
stvarima?

Ossendowski: To je nedvojbeno točno, s obzirom na ono što sam
vidio u Urgi. Međutim, ne smijete zaboraviti da su nad živim Budom
i Panchen-lama i Dalaj-lama koji su se odvojili od svjetovnih pitanja
da bi se potpuno posvetili čistoj kontemplaciji.

Maritain: U tome Žuta doktrina ostaje vjerna jednoj od najdubljih
istina duhovnog poretka. I doista, oni našoj civilizaciji s pravom
predbacuju materijalizam i rasap u izvanjskom djelovanju. Ako je
Europa na mukama, onda je to zato što nije uspjela u svojoj misiji.
Ali to ne znači da u stvarima duha ona mora od njih primiti inicijaciju.
Posve bi dostatno bilo da se vrati natrag svojoj autentičnoj tradiciji
koja, s još boljom premisom nego orijentalne, afirmira prevlast
mudrosti i kontemplacije.

Ossendowski: Azijati smatraju neizbježnim sveti rat između Europe i Azije.

Grousset: Ali se Japan, koji žudi za materijalnim napretkom, strastveno
okrenuo zapadnoj civilizaciji. Hoće li ih i on slijediti na tom
putu?

Ossendowski: Japance smatraju otpadnicima od današnje Azije.

Maritain: Nije samo sila ta koja se mora suprotstaviti sili, nego je
i duh taj koji se sučeljava s duhom.

Guénon: Zašto uopće govoriti o suprotstavljanju? Bilo bi nužno
naglasiti i potrebu za sporazumom i savezništvom.

Maritain: Svako savezništvo je moguće samo u istini.

Guénon: I ja se slažem. Ali Istok nam donosi istinu koja se može
složiti s istinama najviših zapadnih tradicija: aristotelovskom i katoličkom
tradicijom.

Maritain: Aristotelova metafi zika neće se nikad slagati s mišlju
koju, kako god vi to pametno branili, moramo nazvati panteističkom
i koja u želji da dopre onkraj bića može samo zatrti razum.

Guénon: Riječ panteizam je zapadna riječ, koju ne bi trebalo primijenjivati
na hinduistička vjerovanja. Ono što mi nazivamo panteizmom
nije isto u njih, kao ni ono što mi nazivamo idealizmom.

Maritain: Što se tiče katoličke vjere, za nju bi takvo savezništvo
bilo nedopustiva subordinacija i poništavanje razlike između prirodnog
i natprirodnog poretka, između prirode i milosti. Za nju je teologija
vrhovna znanost podržana objavom vjerskih načela.

Guénon: To nije točno, ona je samo jedna odrednica metafi zike.
Govorim o istinskoj i autentičnoj metafi zičkoj mudrosti. A ona se
proteže, dakako, mnogo dalje.

Maritain: Ne postoji znanost koja bi nadilazila objavljenu vjeru.
A osim toga, poznaje li hinduistička mudrost cjelovit put, znači,
ne samo moralni poredak, ono što mi zovemo zaslugama, grijehom,
i sl., nego i poredak milosti?

Ossendowski: Mongolski je narod čestit, miroljubiv i veoma vrijedan.
Vrlo su gostoljubivi. Ali, oni u istočnoj religiji ne poznaju
milosrđa u smislu ljubavi Božje.

Guénon: Sentimentima i pripada sekundarno mjesto.

Maritain: Ali molim vas! Pa to je potpuno duhovna i potpuno
nadnaravna krepost: »Bog je ljubav!« Jedino se tako čovjek i može
približiti savršenstvu. Jedino tako, i uz pomoć dara mudrosti koji je
od toga neodvojiv, dolazi i do prave kontemplacije. To je jedini način
na koji Sveti duh može vladati među ljudima. Ujedno, to je glavna
točka na kojoj nije moguće podudaranje apsolutnog intelektualizma
i hinduističkog ezoterizma.

Lefèvre: Je li dakle, prema vašem mišljenju gospodine Maritain,
nužno odbaciti cjelokupnu istočnjačku misao?
Maritain: Ne, nipošto. Iz nje se mogu prikupiti mnoge dragocjene
i uzvišene istine, čuvajući se svake nepravde i grubog gledišta,
te izbjegavajući (u tome se slažem s gospodinom Guénonom) da se
na nju primjene manjkave metode kakve racionalni kriticizam primjenjuje
na zapadno kršćanstvo. Usto, da bude sačuvan uvjet prosudbe
istim umom koji je vjeran svetim istinama u našem nasljeđu!
Možemo se pitati nije li grčko-rimskoj kulturi, koja predstavlja spas
našeg razuma, suđeno da uskoro izgubi svoj povlašteni položaj, te
da prestane biti jedina koja oblikuje intelekt u kulturi koja se globalizira...

Lefèvre: Ali ne može nitko spriječiti da se Tagoreove knjige, primjerice,
prevode na sve svjetske jezike i da istočnjački način života
postane blizak kultiviranim čitateljima u cijelom svijetu.

René Grousset: Anglosaksonaci su već odavno shvatili da je takvo
suprožimanje neizbježno i da se tomu beskorisno suprotstavljati.

Maritain: Protiv duhovnih učenja i ne postoje učinkovite barijere.
„Širenje kulture“ je postavilo pred sve intelektualce izazov.
Sve je više razloga da se pažljivo prouče bliskosti s Istokom, a da se ne
napusti latinsko, grčko i katoličko nasljeđe.

Ossendowski: Ponavljam da sam ja samo nepristrani promatrač.
I ne skrivam svoje zabrinutosti dok mislim što će se dogoditi ako
cijeli narodi, rase, religije i različita plemena počnu seliti na Zapad.
Hoće li to biti posljednji pohod Mongola?

 

Izvor: Bruno Hapel, René Guénon et le Roi du Monde,
Guy Trédaniel éditeur, 2001. g., str. 30-40.

 

Zadruga Eneagram započela je s radom 2006. godine u Zagrebu, Hrvatska. Naša dugoročna namjera je njegovanje kulture pisane riječi. Uređujemo, prevodimo i objavljujemo najizabranije knjige i djela vrhunskih autora, iz različitih epoha i podneblja. Područje lijepe književnosti i znanosti iz kojih biramo naslove tematski su povezani s tradicionalizmom (PRISCA THEOLOGIA, PHILOSOPHIA PERENNIS, POVIJESNI REVIZIONIZAM), odnosno s djelima koja čovjeka i njegovu povijesti tumače iz perspektive metafizičke Tradicije - što je najbolje izraženo u početnom stihu Evanđelja po Ivanu: U početku bijaše LOGOS.