Susret u Parizu 1924.g. EUROAZIJSTVO F. A. OSSENDOWSKOGA

 

Dolazak u Pariz gosp. Ferdynanda Ossendowskog, koji je sebi

priskrbio naslov Robinson Crusoea XX. stoljeća, nije mogao proći

nezapaženo. Književna kritika je Zvijeri, ljude i bogove, njegovu prvu

knjigu prevedenu na francuski jezik, jednoglasno prihvatila kao

izvanredno i najuzbudljivije putopisno štivo koje su dosad pročitali.

Imali smo sreću razgovarati s Ossendowskim, čovjekom koji je vidio

živog Budu, i imali smo prigodu predstaviti ga trojici Francuza koji

su mogli s njegovim iskustvima najprikladnije procijeniti i usporediti

svoje doktrine i znanosti, te u svjetlu zapadnjačkih pojmova najbolje

prosuditi o potankostima njegova dramatičnog putovanja kroz

Aziju. Odabrao sam povjesničara orijentalistike Rénea Grousseta,

kojega smo predstavili našim čitateljima prije nekoliko tjedana, te

katoličkog fi lozofa Jacquesa Maritaina koji je zaslužan za preporod

tomizma u Francuskoj. Usto, s nama je bio stručnjak za hinduizam

Réne Guénon koji je u iznimno zanimljivom radu Uvod u hinduističke

doktrine omogućio brojna dragocjena zapažanja. Isti je autor,

također, u privlačnom i cjelovitom sažetku o Istoku i Zapadu, koji

upravo priprema za objavljivanje, dao odgovore na neka od gorućih

pitanja koja zabrinjavaju europsku savjest.

 Maritain: Zar između azijskoga svijeta i Sovjeta postoji savezništvo?

Ossendowski: Da bismo odgovorili na to pitanje, potrebno je vratiti

se u prošlost. Posljednji potomak Džingis-kana, Amoursang-kan,

koji je bio kineski car, u Rusiju se sklonio kada je poslije Yuan dinastije

na prijestolje došla Ming dinastija. Kao zalog zahvalnosti on je

prenio sva svoja prava vrhovnoga kana na caricu Katarinu II. To je,

kako znate, bilo u XVIII. stoljeću. Također, ona je dobila od njega

sveti kamen proročanstva izrađen iz crnoga ahata i obrastao lišajevima.

Dokle je god taj kamen bio u Urgi, bolesti i nesreće zaobilazile

su Mongole i njihove životinje. Nu, otkako je kamen napustio Aziju,

mongolski je narod polako počeo odumrati.

Lefèvre: Jesu li carevi koristili titulu vrhovnoga kana i nije li sveti

kamen proročanstva predao tada svu moć Rusiji?

Ossendowski: Katarina II. nije koristila tu titulu, ali je Aleksandar I.,

svjestan svoje dužnosti cara, diplomatski pomogao Mongole u njihovom

ustanku protiv Kine. Od tada i Mongoli i Kinezi naslovu

„cara“ pridodaju i titulu „Bijelog kana“ (Tzagan kan). Također, kada

je Semionov, general Kolčakove vojske, postao potkraljem Dalekog

istoka, od Bude u Urgi zahtijevao je naslov velikoga kana Mongolije,

a ovaj je to blagoslovio. Tako da ni brzo priznavanje baruna Ungerna

nije bilo nimalo čudno.

Lefèvre: Je li Semionov još uvijek veliki kan Mongolije?

Ossendowski: Da, ali on je izgubio izvršnu vlast u Mongoliji. Sada

živi u Nagasakiju u Japanu. Otkako se odvojio od baruna Ungerna,

vodio je bitke protiv boljševika u pokrajini Usuri na obali Pacifika.

Izvršna je vlast tada prešla u ruke baruna Ungerna, čiji je prvi potez

bio ishoditi od živog Bude proglas svim azijskim narodima u kojem

je od Bogda došla naredba za borbu protiv boljševika, »zlih vragova

koji su krvnici duše i morala cijeloga čovječanstva«. Usto, Semionova

je kontaktirao Dalaj-lama, koji je živom Budi 1921.g. poslao poruku

u kojoj od njega zahtijeva pokretanje bitke za obranu čovječanstva.

Tako je, dakle, živi Buda otpočeo rat i baruna Ungerna proglasio

je svojim generalom. Ungerna su od tada nazivali bogom rata,

a u njegovoj sam vojsci vidio predstavnike svih azijskih plemena.

Najprije su ratovali protiv Kine, a kada su izborili slobodu i autonomiju

Mongolije, zahtijevali su od Kineza da preuzmu vodstvo panazijskog

pokreta protiv boljševika te protiv bijele rase. Nu, Kina je bila

u takvom stanju anarhije da se nije bila kadra prihvatiti toga zadatka.

Bila je rascjepkana u mala kraljevstva kojima su upravljali generali

pustolovi. Kada su Kinezi odbili mongolski zahtijev, ovi su sa saveznicima

poduzeli bitke u kojima su jedva pobijedili. Ungerna su,

međutim, izdali njegovi časnici i u Transbajkalu ga izručili četama

boljševika koji su ga potom smaknuli. Od tada Sovjeti tvrde da im

pripadaju carska prava u cijeloj Aziji. Tijekom sljedećih 5 godina u

Petrogradu je bilo održano 11 panazijskih kongresa, a u Moskvi je

osnovano Sveučilište za propagandu na kojem se nalazi 200 000 studenata,

među kojima oko 40 000 azijskog porijekla (najbrojniji su

Indijci iz britanskog dijela Indije, zatim Kinezi, Perzijanci i Turci).

Boljševička je propaganda, povrh toga, i vrlo vješta. Komunizam za

njih nije ruska izvozna doktrina, budući da ga na Istoku ne prihvaćaju.

Oni prikazuju Rusiju kao avangardu, predvodnicu žute rase

spremnu da zbriše bijelu rasu. Nu, živi Buda i njegova supruga, osobito

njegova supruga, stvarali su prepreke toj propagandi. Boljševici

nisu oklijevali i prije otprilike dvije godine otrovali su Budinu

suprugu. Budući da se nije mogao otvoreno suprotstaviti boljševicima,

živi Buda se ograničio na održavanje kontakata sa svima kako

bi, u pravome trenutku, uspostavio Veliko srednjoazijsko kraljevstvo.

Kineska je monarhistička stranka u bliskom odnosu sa živim Budom

te će oni, bude li živi Buda pobjedio, privoljeti Kineze da se pridruže

antiboljševičkom i antibijelom pokretu.

Lefèvre: Znači li to da ne vjerujete da su Sovjeti sposobni organizirati

panazijski pokret?

Ossendowski: Mislim da ne, budući da se boljševizam ne temelji

isključivo na azijskom elementu.

Maritain: Postoji li kakva sveza između Gandhija i živog Bude u

Urgi?

Ossendowski: Među njima je postojala sveza. Međutim, koliko

god ih zbližava zajednička bitka protiv bijele rase, njihove metode

su različite. Ghandi je pacifi st, a živi Buda je ratnik. Ghandijevom se

pokretu ne može pripisati militantna metoda.

Lefèvre: Je li vam poznat Rabindranat Tagore i njegova kritika

ekstremne bitke protiv zapadne civilizacije? U tri vrlo značajne

poruke iz rada koji je na francuski jezik nedavno preveo Cecile

Geroge-Bazile pod naslovom Nacionalizam, Tagore je tamo otvoreno

izjavio: »Zapadu je potreban Istok. Jedni smo s drugima komplementarni

i zbog razlika u našem poimanju istine, pa iako je točno

da je duh Zapada provalio u naše države poput oluje, ipak je tu i

tamo donio pokoje zdravo zrno besmrtnog sjemena. Kada mi u

Indiji uzmognemo prihvatiti što je na Zapadu od trajne vrijednosti,

tek tada ćemo omogućiti stvarno zbližavanje ta dva velika svijeta.«

Tagoreov je intelekt stasao u dvije različite kulture svijeta, a on

sam je priznao: »Vjerujem u istinsko bratstvo između Istoka i Zapada.

Sve ono uzvišeno u čovječanstvu doživljavam kao svoje. Nijedno se

ljudsko biće ne može spasiti isključivošću u odnosu spram drugih

ljudskih bića«. Iako je bio oduševljen Ghandijem, ipak je zazirao od

njegovih sljedbenika.

Ossendowski: Tagorea sam upoznao u Londonu. On je Azijac

crnih očiju koje vam ništa ne govore. Dok sam mu zagledao u oči

uvijek sam imao dojam tamnog zaslona koji je potrebno podići.

Guénon: Tagore je pozapadnjačeni Azijac.

Ossendowski: Nemojte se na to odviše oslanjati.

Maritain: Jeste li se u Mongoliji susreli s ikakvim tragovima katoličke

evangelizacije?

Ossendowski: Nisam. Susreo sam tek nekolicinu franjevaca, ali su

oni bili bez većeg značaja.

Guénon: Pa ipak, smatram da bi katolički misionari jedini mogli

doprijeti do toga da ih budističke duše čuju. Nažalost, mislim da jako

griješe jer se oni tamo obraćaju samo parijama, sirotinji i neobrazovanoj

kasti, te ih se zato prezire. Oni time sami sebi ograničavaju

polje utjecaja jer zanemaruju sve što čini bogatstvo intelektualnog

života istočnoga svijeta.

Grousset: Intelektualni život, intelektualni život! Ali u mongolskom

budizmu nema fi lozofske aktivnosti.

Guénon: Ali o tome vi ne možete olako suditi. Zar ne znate da je u

šutnji sadržana mudrost? A Budina je vrlina u cjelini unutarnja.

Lefèvre: Gospodine Ossendowski, molim vas kažite nam nešto o

živom Budi kojeg ste upoznali?

Ossendowski: Upoznao sam živog Budu iz Urge, a preostalu dvojicu

nisam.

Lefèvre: Zar postoji trojstvo živih Buda?

Ossendowski: Upravo tako, i svakom od njih pripisano je

posebno obilježje. Dalaj-lami, koji se nalazi u Lhassi na Tibetu, pripisuje

se Budina inkarnacija, ili točnije realizacija Budine svetosti.

Lami iz Tashi Lumpa, koji živi 200 kilometara od Lhasse, pripisuje

se realizacija Bude znanosti i mudrosti. Trećem, kojeg sam posjetio

u Mongoliji u njegovoj palači u Urgi, pripisuje se materijalni aspekt

Bude i njegova ratnička snaga.

Lefèvre: O, to me je veoma zainteresiralo, pa ću od sada još bolje

načuliti uši. Zanima me još o blaženom kontemplatoru svetosti

živoga Bude. Je li on doista više od čovjeka? Koji ste dojam imali

tijekom prvog susreta? Nezaboravno, zar ne?

Ossendowski: Da, nezaboravno. On je, nažalost, stari pijanac.

Lefèvre: Osupnut sam.

Guénon i Ossendowski u isti glas: Ali to nije važno.

Ossendowski: Ruski su ga trgovci naveli na piće, kako bi ga čim

lakše iskoristili. On je izgubio vid. Osobnost živog Bude predstavlja

istu dualnost koja se susreće u svih lamaista. Kad je oslijepio, svi

su lame pali u najdublji očaj. Neki od njih bili su sigurni da ga je

potrebno otrovati i postaviti na njegovo mjesto drugog utjelovljenog

Budu. Ali drugi su vrhovnog svećenika u Urgi i dalje veoma cijenili

zbog njegovih zasluga u očima Mongola i vjernika Žute doktrine.

Naposljetku, odlučili su izgraditi veliki hram s divovskim kipom

Bude i na taj način umilostiviti bogove. To, međutim, nije pomoglo

da se Budin vid povrati. Ali je omogućilo da se lamama, koji su zagovarali

prekomjerni radikalizam u ispravnom riješavanju problema

njegove sljepoće, ubrza odlazak na drugi svijet.

Lefèvre: Ova nas izjava veoma iznenađuje, g. Ossendowski. Ne

shvaćamo i teško si možemo objasniti tu stranu morala živog Bude.

Guénon (prekida ih): Vi sudite o tim stvarima prema vašim zapadnjačkim

mjerilima. Ono što vi nazivate vrlinom, za hinduističku je

mudrost nešto posve izvanjsko i akcidentalno.

Maritain: Zbog toga živi Buda nije oklijevao zatražiti pomoć svoje

braće lama koji se razumiju u otrove.

Ossendowski: Oni su doktori u političkom liječništvu. No, da se

vratimo na temu osobe živog Bude, koji nije svakodnevno pijan i

koji je na mene ostavio dojam superiornog čovjeka unatoč toj mani.

U pojedinim sam trenutcima mogao osjetiti da njime prolazi jedno

duboko nadahnuće. Bio je starac od 64 godine, sin jednog od Dalajlaminih

štitonoša. I on sam ima sina koji je pokušao zaobići japanske

spletke.

Maritain: Koji je vaš stav u pogledu Kralja svijeta, vođe čovječanstva

koje živi u unutrašnjosti Zemlje i posjeduje vrhunaravne moći i

znanja. U vašoj knjizi on zauzima središnje mjesto, kao onaj koji daje

Mongolima najveću nadu?

Ossendowski: Pretpostavljam da ta legenda ima političko porijeklo.

Budući da u Aziji nema naroda dovoljno snažnog da bi privremeno

održao imperijalizam Žute doktrine, ta je funkcija pripala vođi

podzemnog čovječanstva. Time su Azijci dobili potrebitu uporišnu

točku... za vrijeme dok čekaju dolazak novog Džingis-kana.

Guénon: Ideja Kralja svijeta potječe još iz davne antičke prošlosti

Azije. Ona je oduvijek zauzimala veoma važno mjesto u tradiciji hinduista

i šivaista, koji su u samom temelju tibetanskog budizma.

Maritain: Za nas to ima drugačije značenje, jer je „Knez ovoga

svijeta osuđen”, prema navodu iz Evanđelja.

Lefèvre: Od svih fantastičnih iskustava, g. Ossendowski, i doživljaja

o kojima govorite u vašoj knjizi, postoji li još nešto nerazjašnjivo?

Ossendowski: Moram priznati, da sam u tih par mjeseci provedenih

u bolnoj samoći i neprestanoj napetosti živaca bio svakog trena u

konstantnoj bitci za svoj život. Usto, bio sam prijemčiv za svakovrsne

sugestije i auto-sugestije.

Maritain: S obzirom na neke druge stvari o kojima ste također

imali vizije, o vašoj obitelji koja je negdje daleko... Ta se vizija pokazala

istinitom, a pretkazanja ne pripadaju u domenu sugestije.

Ossendowski: Ja sam putnik i promatrač. Uskoro se spremam na

put u Afriku. Idem posjetiti Maroko (jedno pismo preporuke mi je

napisao maršal Lyautey), Alžir, Tunis i Egipat. Sljedeće godine putujem

u Središnju Afriku. Imam osjećaj da ću imati štošta od tamo izvijestiti.

S ljudima i sa zemljom koju posjećujem uspostavljam blizak

odnos. Prema samoj zemlji osjećam neku vrst romantike.

Maritain: Jeste li možda sa sobom ponijeli neke zapise o učenju

lama?

Ossendowski: Lame su veoma inteligentni i kultivirani, a drže

lakovjerni narod u neznanju. Na svakom zavoju se zlodusima prinose

žrtve. (S melankoličnim osmijehom:) I ja sam prinijeo mnoge

žrtve. Narod živi u nekoj vrsti okrutnog panteizma. Posvuda sam

vidio ljude sputane strahom.

Maritain: A ti isti lamaistički učitelji žele u Europu dovesti kraljevstvo

duha... Ono što mi upada u oči jest, da umjesto razlučivanja

različitih kategorija poretka, što se može smatrati jednim od najdragocjenijih

postignuća Zapada i preduvjetom ljudske slobode, tamo se

može uočiti sveopća zbrka između duhovnog i svjetovnog, između

mistike i politike, između unutarnje hijerarhije svetosti i hijerarhije

duhovnog poglavarstva.

Guénon: Ali tamo je prisutna i duboka mudrost o kojoj Zapad

ništa ne zna i koje ne može ni biti svjestan.

Maritain: Ja to ni najmanje ne poričem. Ali u kojim to sve oblicima

i mješavinama dolazi k nama? I koji duh stoji u pozadini toga?

Zadatak je katoličkih teologa da o tome prosude. Kada će oni već

jednom odlučiti proučiti ta pitanja u svjetlu vlastitih principa? To

je hitno potrebno. No, g. Ossendowski, još mi je nešto u vašoj knjizi

osobito iznenađujuće: ne čini li se, prema onome što ste odande

donijeli, da je mudrost ponajprije prešla na stranu upravljanja svjetovnim

stvarima?

Ossendowski: To je nedvojbeno točno, s obzirom na ono što sam

vidio u Urgi. Međutim, ne smijete zaboraviti da su nad živim Budom

i Panchen-lama i Dalaj-lama koji su se odvojili od svjetovnih pitanja

da bi se potpuno posvetili čistoj kontemplaciji.

Maritain: U tome Žuta doktrina ostaje vjerna jednoj od najdubljih

istina duhovnog poretka. I doista, oni našoj civilizaciji s pravom

predbacuju materijalizam i rasap u izvanjskom djelovanju. Ako je

Europa na mukama, onda je to zato što nije uspjela u svojoj misiji.

Ali to ne znači da u stvarima duha ona mora od njih primiti inicijaciju.

Posve bi dostatno bilo da se vrati natrag svojoj autentičnoj tradiciji

koja, s još boljom premisom nego orijentalne, afirmira prevlast

mudrosti i kontemplacije.

Ossendowski: Azijati smatraju neizbježnim sveti rat između Europe i Azije.

Grousset: Ali se Japan, koji žudi za materijalnim napretkom, strastveno

okrenuo zapadnoj civilizaciji. Hoće li ih i on slijediti na tom

putu?

Ossendowski: Japance smatraju otpadnicima od današnje Azije.

Maritain: Nije samo sila ta koja se mora suprotstaviti sili, nego je

i duh taj koji se sučeljava s duhom.

Guénon: Zašto uopće govoriti o suprotstavljanju? Bilo bi nužno

naglasiti i potrebu za sporazumom i savezništvom.

Maritain: Svako savezništvo je moguće samo u istini.

Guénon: I ja se slažem. Ali Istok nam donosi istinu koja se može

složiti s istinama najviših zapadnih tradicija: aristotelovskom i katoličkom

tradicijom.

Maritain: Aristotelova metafi zika neće se nikad slagati s mišlju

koju, kako god vi to pametno branili, moramo nazvati panteističkom

i koja u želji da dopre onkraj bića može samo zatrti razum.

Guénon: Riječ panteizam je zapadna riječ, koju ne bi trebalo primijenjivati

na hinduistička vjerovanja. Ono što mi nazivamo panteizmom

nije isto u njih, kao ni ono što mi nazivamo idealizmom.

Maritain: Što se tiče katoličke vjere, za nju bi takvo savezništvo

bilo nedopustiva subordinacija i poništavanje razlike između prirodnog

i natprirodnog poretka, između prirode i milosti. Za nju je teologija

vrhovna znanost podržana objavom vjerskih načela.

Guénon: To nije točno, ona je samo jedna odrednica metafi zike.

Govorim o istinskoj i autentičnoj metafi zičkoj mudrosti. A ona se

proteže, dakako, mnogo dalje.

Maritain: Ne postoji znanost koja bi nadilazila objavljenu vjeru.

A osim toga, poznaje li hinduistička mudrost cjelovit put, znači,

ne samo moralni poredak, ono što mi zovemo zaslugama, grijehom,

i sl., nego i poredak milosti?

Ossendowski: Mongolski je narod čestit, miroljubiv i veoma vrijedan.

Vrlo su gostoljubivi. Ali, oni u istočnoj religiji ne poznaju

milosrđa u smislu ljubavi Božje.

Guénon: Sentimentima i pripada sekundarno mjesto.

Maritain: Ali molim vas! Pa to je potpuno duhovna i potpuno

nadnaravna krepost: »Bog je ljubav!« Jedino se tako čovjek i može

približiti savršenstvu. Jedino tako, i uz pomoć dara mudrosti koji je

od toga neodvojiv, dolazi i do prave kontemplacije. To je jedini način

na koji Sveti duh može vladati među ljudima. Ujedno, to je glavna

točka na kojoj nije moguće podudaranje apsolutnog intelektualizma

i hinduističkog ezoterizma.

Lefèvre: Je li dakle, prema vašem mišljenju gospodine Maritain,

nužno odbaciti cjelokupnu istočnjačku misao?

Maritain: Ne, nipošto. Iz nje se mogu prikupiti mnoge dragocjene

i uzvišene istine, čuvajući se svake nepravde i grubog gledišta,

te izbjegavajući (u tome se slažem s gospodinom Guénonom) da se

na nju primjene manjkave metode kakve racionalni kriticizam primjenjuje

na zapadno kršćanstvo. Usto, da bude sačuvan uvjet prosudbe

istim umom koji je vjeran svetim istinama u našem nasljeđu!

Možemo se pitati nije li grčko-rimskoj kulturi, koja predstavlja spas

našeg razuma, suđeno da uskoro izgubi svoj povlašteni položaj, te

da prestane biti jedina koja oblikuje intelekt u kulturi koja se globalizira...

Lefèvre: Ali ne može nitko spriječiti da se Tagoreove knjige, primjerice,

prevode na sve svjetske jezike i da istočnjački način života

postane blizak kultiviranim čitateljima u cijelom svijetu.

René Grousset: Anglosaksonaci su već odavno shvatili da je takvo

suprožimanje neizbježno i da se tomu beskorisno suprotstavljati.

Maritain: Protiv duhovnih učenja i ne postoje učinkovite barijere.

„Širenje kulture“ je postavilo pred sve intelektualce izazov.

Sve je više razloga da se pažljivo prouče bliskosti s Istokom, a da se ne

napusti latinsko, grčko i katoličko nasljeđe.

Ossendowski: Ponavljam da sam ja samo nepristrani promatrač.

I ne skrivam svoje zabrinutosti dok mislim što će se dogoditi ako

cijeli narodi, rase, religije i različita plemena počnu seliti na Zapad.

Hoće li to biti posljednji pohod Mongola?

Izvor: Bruno Hapel, René Guénon et le Roi du Monde,

Guy Trédaniel éditeur, 2001. g., str. 30-40.

Zadruga Eneagram započela je s radom 2006. godine u Zagrebu, Hrvatska. Naša dugoročna namjera je njegovanje kulture pisane riječi. Uređujemo, prevodimo i objavljujemo najizabranije knjige i djela vrhunskih autora, iz različitih epoha i podneblja. Područje lijepe književnosti i znanosti iz kojih biramo naslove tematski su povezani s tradicionalizmom (PRISCA THEOLOGIA, PHILOSOPHIA PERENNIS, POVIJESNI REVIZIONIZAM), odnosno s djelima koja čovjeka i njegovu povijesti tumače iz perspektive metafizičke Tradicije - što je najbolje izraženo u početnom stihu Evanđelja po Ivanu: U početku bijaše LOGOS.